Razumno je i očekivano da se nakon samo nekoliko sati sna u toku noći probudimo umorni i nenaspavani, ali pitanje je šta se dešava kada legnemo na vrijeme i zadovoljimo normu od preporučenih šest do osam sati sna. Postoji nekoliko odgovora.
Svaka treča osoba koja ima problema sa nesanicom i nedostatkom sna razlog traži u stresu, gledanju u ekran računara ili telefona, ili ipak prekomjernom radu.
Stručnjaci koji proučavaju san is sam proces spavanja objašnjavaju da to i nije tako jednostavan prces. Spavanje je daleko više od toga da spustimo glavu na jastuk i zažmirimo. San ima četiri faze i one čine ciklus spavanja. Te faze su: budni, lagani, duboki san i REM san. REM san je poznatiji kao spavanje.
Svaki ciklus traje otprilike 90 minuta i ne postoje dva potpuno ista. U prvom dijelu osjetimo spori talas sna uz malo REM spavanja. Kako noć odmiče, ono se pojačava. Obzirom da svaka od ovih faza ima drugačiji uticaj na naš mozak. Shodno tome, ako se probudimo u pogrešnoj fazi mozak zaostaje za tijelom pa se osjećamo umorno i dezorijentirano. Taj osjećaj umora nakon spavanja naziva se inercija sna. Traje pola sata ali može se produžiti i do četiri sata.
Moguće je izbjeći inerciju vježbajući termin kada treba da se probudimo. Najbolje bi bilo da se budimo na kraju punog ciklusa kako bi mozak bio osvježen i spreman za nove aktivnosti. Idealno bi bilo kada bi ispoštovali pet ciklusa spavanja od kojih je svaki po 90 minuta. Dakle, ukupno spavanje bi trebalo trajati oko 7,5 sati.
Važno je da se pridržavate rutine spavanja, da uvijek liježete i ustajete u isto vrijeme. Kao i za svaku promjenu potrebno je vremena pa je uz ovo potrebno i strpljenje i upornost.
